петак, 4. март 2011.

ŽIVOT


Beli brod.
Bela haljina.
Beli oblak.

Crni auto.
Crni šešir.
Crna povorka.

Nadica Janić

уторак, 1. март 2011.

ANEMONA


Lutala sam
i noćas
Usnulim gradom.

Tražila sam
senku moje duše,
neuhvatljivu Anemonu.

Ostala je davno
u Ulici kestenova
sama, tužna...


Nadica Janić

петак, 25. фебруар 2011.

SNEGOVI


Larina
pesma...

Zavejan
dvorac.

Zaustavljeno
vreme.

Miris snega
u kosi.


Nadica Janić

DRHTAJ


Belo...
Hladno belo!

Tišina
koja odzvanja.

Nema stopa
u snegu...

Drhtaj
u duši.


Nadica Janić

субота, 29. јануар 2011.

TAJNA


Topao miris
postelje
i parfema.

Zarobljena tišina
grli senke
na zidu.

Osmeh
punog meseca
krije tajnu.


Nadica Janić

субота, 22. јануар 2011.

TRENUCI (triptih)




"Jesenja sonata"
(akril; 10 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić

Iščekivanje

Osloboditi misli:
oprostiti,
zaboraviti.

Iskristalisati reči:
odrediti ton
i vreme.

Izoštriti pogled:
razbiti maglu...
Udahnuti.

Susret

Pogled isti.
I igra
ruku.

Beznačajne reči.
Skriven osmeh
na ivici čaše.

Rastanak

Dva
zgužvana papira
nošena vetrom.


Nadica Janić







уторак, 11. јануар 2011.

MLADIĆ U CRNOM


Imao je grivu na glavi
i hodao nezgrapno, tromo.

Nosio je crnu jaknu
i šal na pruge.

Ispod maske demona
uplašen pogled srne.

Živeo je u mračnoj ulici
zaboravljenih izgnanika.

Imao je radio i deset knjiga,
rukavice bez prstiju...

svesku pesama i
najtužniji glas na svetu.


Nadica Janić