недеља, 10. јул 2011.

SENKE


Zenicama
upijamo
ružičaste oblake.

Nemi,
bez pogleda,
nestajemo...

Dve senke
ispijaju
jutarnju kafu.


Nadica Janić

4 коментара:

Pipi је рекао...

ej danas sam pomislila na tebe, sta li mi radis i da bih mogla uskoro procitati neku tvoju novu pesmu. Ja skupljam svoje pesme, ali cu bas pustiti neku na blogu da ti se pridruzim, iako je moj blog namenjen rucnim radovima. Pusa i bravo za jos jednu u nizu. Jesi pomislila na licnu zbirku??

anima.art је рекао...

Hvala, draga Pipi!

Do nedavno su nam bili ćerka i unuci. Imala sam puno obaveza a i puno srce mi je bilo. Sada se vraćam u neki svoj svet i vreme...

"Lična zbirka" - eh, kada imaš para mnogo toga može biti lično!

Volela bih da pročitam Tvoje pesme. Predlažem Ti da otvoriš još jedan blog za stihove, razmišnjanja...

Puno te pozdravljam!

Poljubac od Nadice!

Pipi је рекао...

Draga Nadice,
hvala ti na lepim recima, uvek me posebno razvesle. Imas posebnu dusu i zasluzila si uzivanciju uz svoje najmilije. Poznajem ja te osecaje i te kako, kad mi student dodjeza vikend ja sam ko pcelica. Mada sam i ja kao i ti uvek u nekom pravcu aktivna, nikad mi nije dosadno, pa makar ako nista drugo ja napisem nesto.
Postoji jedna izreka: da bi stvorio ono sto nije moguce, skoncentrismoi se i pocnimo od onoga sto je moguce.
Veruj u sebe i svoju moc, verovanjem se stize daleko. Pisem iz iskustva, ne postoji nemoguce, samo mi sami drzimo sebe u nemogucem krugu, oslobodimo granice.
Hvala ti sto postojis i takva si kakva jesi.
Velika pusa i pozzzz

anima.art је рекао...

Hvala, draga Pipi!
Sasvim si u pravu. Verovati u sebe, raditi sa ljubavlju, voleti... i nema ograničenja koje guši i ubija volju.

Veliki pozdrav i sve najlepše Ti želim!