TRAŽIH GA...

Ja spavam

a srce moje

je budno;

eto glasa

dragoga mojega,

koji kuca:

„Otvori mi,

sestro moja,

draga moja,

golubice moja,

bezazlena moja;

jer je glava moja

puna rose

i kosa moja

noćnijeh kapi.“

Svukla sam haljinu svoju,

kako ću je obuću?

Oprala sam noge svoje,

kako ću ih kaljati?

Dragi moj

promoli ruku svoju

kroz rupu,

a što je u meni

ustrepta

od njega.

Ja ustadoh

da otvorim

dragome svojemu,

a s ruku mojih

prokapa smirna,

i niz prste moje

poteče smirna

na držak od brave.

Otvorih

dragomu svome,

ali dragoga mojega

ne bješe,

otide.

Bijah izvan sebe

kad on progovori.

Tražih ga,

ali ga ne nađoh;

vikah ga,

ali mi se ne odazva.

Nađoše me stražari,

koji obilaze po gradu,

biše me,

raniše me,

uzeše prijevjes moj s mene

stražari po zidovima.

Zaklinjem vas,

kćeri Jerusalimske,

ako nađete

dragoga mojega,

šta ćete mu kazati?

Da sam bolna

od ljubavi.

PJESMA NAD PJESMAMA (GL. 5.)

STARI ZAVJET


Priredila: Nadica Janić