субота, 8. март 2014.

NAGOVEŠTAJ


Vremena je još malo!
Lutajuće Senke
u martovsko veče.

Nagoveštaj Sreće
u pognutoj glavi
visibabe.

Zarobljeno Plavo
u pupoljku ljubičice
sa Suncem u srcu.

Tišina u krošnjama
pred nagoveštaj
Beline i Svetlosti.

Vremena je još malo!
Miris zemlje u
martovsko veče.


Nadica Janić




Minijatura "Reguiem"
(akril; 5 x 5 cm)
Autor: Nadica Janić



среда, 5. март 2014.

POVEDI ME...


Kupi mi sladoled od maline
i svilenu haljinu
na cvetiće.

Povedi me kroz polja
gde vetar i ptice
Ljubav vode.

Drži me nežno za ruku
i dovedi u kuću od snova
i čežnje.

Grli me na jastucima
od poljskih trava
i poljupcima prekri lice.


Nadica Janić


четвртак, 27. фебруар 2014.

ALISA SANJA...




Proživljeno i sanjano
protokom vremena
dobija istu dimenziju
- neprolaznosti.


(Nadica Janić, 27. februar 2014.)






Alisi se ostvario San.

Sreća je u Njegovom imenu,
Svet u Njegovom pogledu,
Nada u Njegovim rečima.

(Nadica Janić, 22. mart 2015.)

субота, 18. јануар 2014.

SVETLOST


Miholjsko leto…
Dodir Sreće pred Belinu, 
pred početak u Nestvarnom...

...kao svetlost na kraju puta,
kao vatra koja dogoreva,
kao zagrljaj na rastanku...

I davno ispisane reči
u „Plavoj svesci“
 
- sećanje na budućnost:

„Uzdižeš me izvan Stvarnosti.
Tvoja Staza - moj Put.
Tvoj Pogled - moja Svetlost.“


Nadica Janić





"Svetlost"
Foto: Zlatko Matić 

четвртак, 16. јануар 2014.

MIRIS MAGLE



Zrno tamjana 
zamirisalo u magli...

Iza zatvorenih očiju 
vidim svetlo jutra 
i rascvetalu trešnju. 
Laticama ubranog cvete 
(da ne bude plod, slast...) 
dodirujem usne.

Miris tamjana 
u magli januarskog dana 
pored Dunava 
koji drema i čeka... 
Nema te reke, 
nema te snage 
koja će ga danas pokrenuti...

Miris magle
 - ne tamjana. 
Lažem sebe, 
uvek...


Nadica Janić


среда, 15. јануар 2014.

ALEJA TIŠINE



Branko Ljubišić

Svaki dan je Tamo
gde su samo vrane vesele.
Sluša muziku Tišine
i razgovara sa uvelim cvećem.

Zna im imena, godine...
Svi su ...od – do... bili
u ograničenom Vremenu.

U beskrajnoj Tišini
mekom krpom briše im lica.
Uređuje okamenjene uspomene.
Ponekad, nasmeše mu se.

Nosi uvek u džepu zrnevlje.
I Crne Ptice ućute.
Gledaju ga zahvalno i uzlete.

Svaki dan je Tamo
gde su samo vrane vesele.


Nadica Janić




петак, 3. јануар 2014.

ON


ON
je skinuo zvezdu
za mene.

ON
je Senka
mojih koraka.

ON
je Svetlost
na kraju Puta.


Nadica Janić