понедељак, 8. септембар 2008.

NE VOLIM BUĐENJE


Jedino u tami duša mi je spokojna:
tuđa svetlost je ne zasenjuje,
svojom svetlošću nikog ne zaslepljuje.

Jedino u samoći srce mi je mirno:
sluša svoje otkucaje - samodovoljno,
ušuškano u nedodirljivosti.

Jedino u snovima spoznam istinu:
tu sam JA i JESAM - drugi su senke,
drugi su nagoveštaj, slutnja, opomena.


Nadica Janić





2 коментара:

Prigovor savesti је рекао...

Drugi su senke... Da, ali neke sa oreolom, gotovo vidljivog lica, razigranog pokreta koji pokreće maštu... posebno u okrilju noći, u tami...
Sreća nekad kratko traje - meni je sada dostupna.

anima.art је рекао...

Hvala na komentaru!