недеља, 26. октобар 2008.

NA OBALI


Vazduh treperi.
Zvuci njišu talase.

Dunav diše duboko,
snažno, strasno…

Sunce izranja iz vode
crveno, nabreklo.

Pratiš moju senku
sa pramca Bele lađe.

Nestajem u zagrljaju
snenih topola

i sanjam Belu lađu,
Plavu reku i Sunce…


Nadica Janić

уторак, 7. октобар 2008.

MIHOLJDAN


Suton.
Miris tuge uvelog lišća...
Šuškavi koraci
i prve kapi kiše.

Hodam istim putem,
i uvek,
već čitavu večnost,
na Miholjdan
mislim na tebe.

Dom nam je bio
- kišobran crni;
postelja
- džep
tvog jesenjeg kaputa.

Kiša je padala.
Svetiljke treptale...
Smejali smo se,
onako
- tek tako,
valjda, sreće radi.

U postelji
- toplom džepu
tvog jesenjeg kaputa,
prsti su se voleli
čedno, mazno, ljubavno...

Jedan osvetljen prozor
na mom domu.
Tromim korakom
jesenje lišće lomim.

Na ulazu ću
skrivajući pogled,
hladnim prstima,
u duši,
sklopiti kišobran crni.


Nadica Janić

понедељак, 8. септембар 2008.

NE VOLIM BUĐENJE


Jedino u tami duša mi je spokojna:
tuđa svetlost je ne zasenjuje,
svojom svetlošću nikog ne zaslepljuje.

Jedino u samoći srce mi je mirno:
sluša svoje otkucaje - samodovoljno,
ušuškano u nedodirljivosti.

Jedino u snovima spoznam istinu:
tu sam JA i JESAM - drugi su senke,
drugi su nagoveštaj, slutnja, opomena.


Nadica Janić





PLAVI SAN


U neka jutra
ugledam nebo
u tvojim očima
i sve je plavo.

U očima imam
boje duge,
u kosi ljubičice
plave.

U neka jutra,
hladna jutra,
plavom bojom
me pokriješ.

U tišinu
me okuješ,
na oči mi maglu staviš
da san ne ode.


Nadica Janić

LEPTIRICA


Pustio bi je
uvek - i sada
da ode - ako bi htela.
Ali ne može:
sapletena je
u njegovim zenicama.

I dok ne poželi,
sve njene želje zna.
Misli joj čita
i zna
kad treba da bude
sam.

Samo on zna
za njenu patnju,
hirove
i more,
za dane provedene
u penjoaru
neočešljane kose...

Voli je
krmeljivu,
zlovoljnu,
i kad joj je muka.

Voli je
i kad ga kinji,
ili samo ćuti.

Voli je
doteranu
i kad se smeje.
Tepa joj:
"Lepa moja",
a ona:
"Vidi mi bore!"

Voli je
i kada danima sanjari,
piše pesme
izmišljenom princu
o nesrećnoj ljubavi
i pati što pati...

"Leptirice moja",
šapne joj.
A onda,
zajedno,
s rukom u ruci
ka svetlosti
polete.


Nadica Janić