среда, 30. мај 2012.

уторак, 29. мај 2012.

ŽELJA


Smiraj
u čaroliji
sna,

u svetlosti
Njegovih
reči -

blagoslovenom
trenutku
sreće.


Nadica Janić



петак, 25. мај 2012.

SPOKOJ


Jutro.
Okrenuta ka Svetlosti
molim.

Prihvatam
s mirom u duši
Život

koji nam
sa zahvalnošću
pripada.


Nadica Janić



среда, 23. мај 2012.

ILUZIJA


U unutarnjoj tišini
van prozaičnosti
Sivila

posipam stvarnost
prahom
Iluzije

i nalazim utehu
u tajni
Sna.


Nadica Janić

уторак, 22. мај 2012.

ČUVAJ ME


U maju
padaju
jesenje kiše -

hladne suze
niz plavi prozor...
Daj mi snage,

čuvaj me -
zaborav je jači
od Istine.


Nadica Janić



понедељак, 21. мај 2012.

NADA


Sanjala sam
Plavi dan
i Sunce...

Vratiće se.
Znaću -
biće Leptir.

Osetiću –
biće dodir
Vetra.


Nadica Janić



петак, 18. мај 2012.

OSVRT


Nije mi žao
uzalud potrošenog vremena –
i praznina je prostor.

Nije mi žao
raskinutog prijateljstva –
iz uvreda se uči.

Nije mi žao...
krug će se ponoviti –
Svetlost je u sredini.


Nadica Janić

четвртак, 17. мај 2012.

CILJ


Oslobođena
od sujete
i straha:

čista,
jednostavna,
pokorna.

Pred Svemoćnim
otvorena
i spremna.


Nadica Janić

среда, 16. мај 2012.

PREKOR


Umesto da me pogladiš po kosi,
reci mi da ličim na sunčanu krunu,
reci rečenicu ljubavi punu,
rečima me voli i uznosi.

Voli ljubavlju milošte izgovorene,
onom koja žalost može da izleči,
govori vazdan nežnosti, čežnje reči
koje si izmislio samo za mene.

Umesto da me zagrliš sa vrelom žudi,
susretni me pesmom ptica ludih,
vihorom i vatrom ushićenja.

Upamti se duže od zagrljaja
reč u kojoj ima ljubavi sjaja,
zagonetnost dragog kamenja.


Desanka Maksimović

(16. мај 1898. - 11. februar 1993.)

недеља, 13. мај 2012.

SLUTNJA


Bilo...
Ili biće...
Isto.

U ritmu
otkucaja
srca

sigurno
hodam
ka Svetlosti.


Nadica Janić

понедељак, 7. мај 2012.

SENKE


Ti si tu
preda mnom
u svetlosti ljubavi
A ja
Ja sam tu
sa muzikom sreće
Ali tvoja senka
na zidu
vreba svaki tren
mog života
I moja senka
čini to isto
busiju pravi za tvoju slobodu
Zašto kad te volim
I ti voliš mene
Kao što se voli dan život ili leto
Ali kao sati što se redom nižu
a zajedno nikad ne zvone
naše dve senke jedna drugu progone
kao dva šteneta od iste majke
puštena sa istog lanca
ali oba neprijatelji ljubavi
verni samo svom gospodaru
i svojoj gospodarici
Dva šteneta koja strpljivo čekaju
ali drhteći od tuge
da se ljubavnici rastanu
Koja čekaju
da naši životi nestanu
i naša ljubav
pa da im naše kosti bace
a oni ih se dokopaju
sakriju ih i zakopaju
i sebe s njima istovremeno
u pepelu želje
na zgarištu vremena.


Žak Prever

ODABRANE PESME

DRAGANIĆ, BEOGRAD, 1997.




Priredila: Nadica Janić

среда, 2. мај 2012.

ODA NOĆI




"Oda noći"
Foto: Nadica Janić


Zar i ti imaš
ljudsko srce?
Šta je to nevidljivo
pod tvojim kaputom
što moju dušu
tako snažno dira?

Ti samo izgledaš zastrašujuće -
skupocen balsam
teče sa tvoje ruke.
Iz svežnja maka
u slatkoj opijenosti
ti širiš teška krila duha
i daruješ nam radosti.

Mračne su i neizrecivo tajanstvene,
kakva si i ti,
sreće koje nam
omogućavaju da naslutimo raj.

Kako mi jadno i smešno
izgleda svetlost,
sa svojim šarenilom
a kako prijatno i blagosloveno
smiraj dana.


Novalis

ODE NOĆI, I, 1797.


Priredila: Nadica Janić