четвртак, 26. април 2012.

VERDE




"Verde"
Foto: Nadica Janić

Zeleno...
Volim te,
Zeleno!

Zelen vetar.
Zelena suza...
Skriven San

u večnom
zelenom
Krugu.


Nadica Janić





ROMANSA MESEČARKA

Zeleno, volim te, zeleno.
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.
Opasana senkom
ona sanja na verandi,
zelene puti, kose zelene,
sa očima od hladnog srebra.
Zeleno, volim te, zeleno!
Pod lunom Cigankom
stvari pilje u nju
a ona ih ne vidi.

Zeleno, volim te, zeleno!
Velike zvezde od inja
dolaze sa ribom senke
što otvara put zori.
Smokva trlja vetar
korom svojih grana,
a breg, mačak lupež,
ježi svoje ljute agave.
Ali ko će doći? I odakle?
Ona čeka na balkonu,
zelene puti, kose zelene,
sanjajući gorko more.

-Kume, daću ti
konja za kuću,
sedlo za njeno ogledalo,
nož za njen ogrtač.
Kume, dolazim krvareći
iz Kabrinih klanaca.
-Kad bih mogao, mladiću,
lako bi se nagodili.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

Kume, hoću da umrem
pristojno u svojoj postelji
od čelika i, ako je moguće,

sa holandskim čaršavima...
Zar ne vidiš moju ranu
od grudi do grla?

-Trista crnih ruža
pokrivaju tvoj beli grudnjak.
Krv ti vri i miriše
oko pojasa.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

-Pusti me bar
na visoke verande,
pusti me da se popnem! Pusti me
na zelene verande.
Verandice mesečeve,
gde kaplje voda.

Već se penju dva kuma
na visoke verande.
Ostavljajući trag krvi.
Ostavljajući trag suza.
Drhtali su krovovi,
fenjerčići od lima.
Hiljadu staklenih defova
ranjavalo je zoru.

Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Dva kuma su se popela.
Širok vetar ostavljao je
u ustima čudan ukus
žuči, mentola i bosiljka.

-Kume, gde je, reci mi,
gde je tvoje gorko devojče?
-Koliko puta te je čekala
sveža lica, crne kose,
na toj zelenoj verandi.
Nad ogledalom bunara
Ciganka se njiha.
Zelene puti, kose zelene,

sa očima od hladnog srebra.
Mesečev stalaktit od leda
drži je nad vodom.
Noć je postala intimna
kao mali trg.

Pijani su žandari
lupali na vrata.
Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.


Federiko Garsija Lorka

недеља, 22. април 2012.

BLAGODAT


San
bez
Snova...

Plava Ptica
u grudima
me probudila.

Želim
da zagrlim
Dan.


Nadica Janić




"Blagodat" 
Foto: Nadica Janić

субота, 21. април 2012.

TIŠINA


Sakupila sam
pregršt
Snova.

Razgledam ih
na hladnim
dlanovima

i pobožno
slušam
Tišinu.


Nadica Janić



среда, 18. април 2012.

NESTAJANJE


Trenutak
razbijenog
Sna...

Bol
u duši -
Uteha.

Oproštaj,
zaborav -
Spas.


Nadica Janić



петак, 13. април 2012.

SPASITELJ


Iako i beše sin Božji,
ali od onoga što postrada
nauči se poslušanju.

I savršivši se
postade svima koji ga poslušaše
uzrok spasenja večnog.


JEVREJIMA POSLANICA




SVETLOST


Beše videlo istinito
koje obasjava svakoga čoveka
koji dolazi na svet.

Na svetu beše
i svet kroza nj posta,
i svet ga ne pozna.

K svojima dođe,
i svoji ga
ne primiše.


SVETO JEVANĐELJE  PO JOVANU


недеља, 8. април 2012.

SPASENJE


I Bog će
otrti svaku suzu
od očiju njihovih

i smrti
neće biti više,
ni plača,

ni vike,
ni bolesti
neće biti više...


OTKRIVENJE JOVANOVO

субота, 7. април 2012.

TI I JA


Sjajno Zrno
na plavom
Putu.

Liči na Suzu.
Neuhvatljivo je
kao Vetar,

lepo kao Dan...
Nestvarno
kao San.


Nadica Janić


петак, 6. април 2012.

ISTINA


Gde si ti? Gde si ti? Nekadašnja moći...
Hoću da ustanem - a nemoćan sam, kako...
Mladosti! Mladosti! Kao majske noći...
Ko višnja u stepskoj provinciji otišla si polako.
                             . . .
Bože moj...
Zar je tako blizak čas?
A činilo se... činilo... da smo juče bili...
Zar se i pod dušom ko pod teretom pada...


Sergej Jesenjin



недеља, 1. април 2012.

SUSRET


Jedne se noći beše srela
na jednoj zračnoj stazi,
duša u nebo što se pela
i angel što na svet slazi.

Angel ispriča priču sjajnu
šta su nebeski vrti,
a duša cele zemlje tajnu:
magiju ljubavi i smrti.

I osmehnu se angel potom
na carstvo večnih zraka;
duša zaplaka za lepotom
igre svetlosti i mraka.


Jovan Dučić