уторак, 29. септембар 2009.

SEPTEMBARSKO VEČE


Plašim se
sumraka
i nestajanja ...

Mirisi i boje
stapaju se
u sećanja.

Slike
se pretvaraju
u zvuke.

Ubrzani koraci
odzvanjaju
u hodnicima duše.

Grabim sećanja,
stežem ih na grudi.
Zatvaram oči ...

i vidim Sebe,
sićušnu, uplašenu
devojčicu.

Crna školska kecelja.
Bela kragnica.
Ogromna torba.

Leva ruka
maše
i ubrzava korake...

Plašila se
sumraka
i nestajanja dana.


Nadica Janić