понедељак, 1. октобар 2012.

KRAJ LETA


Šum lišća...
Mirisi detinjstva
i seta.

Glasovi
nestalih ptica
i slutnja.

Šum lišća...
Šapat
Tvojih  reči.


Nadica Janić




недеља, 16. септембар 2012.

STRAH


Plašim se
Slutnje,
nagoveštaja...

skrivenog
pogleda i
nemirnih ruku.

Plašim se
ćutanja i
večernje Senke.


Nadica Janić




"Strah"
Foto: Nadica Janić



субота, 15. септембар 2012.

VARKA DUŠE


Da li je
Istina ili
ružan San!?

Kad neću
da verujem
u Zlo,

tešim sebe:
Sutra je
novi Dan.


Nadica Janić




четвртак, 30. август 2012.

MESEČEVA NOĆ


Ogledamo se
svu noć
u njegovim zenicama.

Uzlećemo
privučeni
njegovom snagom.

Uzdrhtali,
nestajemo
u Našem Snu.


Nadica Janić




"Mesečeva noć"
Foto: Nadica Janić




среда, 22. август 2012.

SA TOBOM


Sva
naša
Sutra

imaju
snagu
Jutra,

spokoj
letnjih
Sutona.


Nadica Janić





These are the days of the endless summer
These are the days, the time is now
There is no past, there's only future
There's only here, there's only now

Oh your smiling face, your gracious presence
The fires of spring are kindling bright
Oh the radiant heart and the song of glory
Crying freedom in the night

These are the days by the sparkling river
His timely grace and our treasured find
This is the love of the one magician
Turned the water into wine

These are the days of the endless dancing and the
Long walks on the summer night
These are the days of the true romancing
When I'm holding you oh, so tight

These are the days by the sparkling river
His timely grace and our treasured find
This is the love of the one great magician
Turned the water into wine

These are the days now that we must savor
And we must enjoy as we can
These are the days that will last forever
You've got to hold them in your heart.

петак, 17. август 2012.

SMIRENJE


Ne tražim ga
među senkama
Sutona.

Sada je
u tirkiznim
Snovima...

u slikama
jutra
i Ljubavi.


Nadica Janić




"Ljubav"
(akril na papiru; 10 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić 

среда, 15. август 2012.

субота, 30. јун 2012.

уторак, 26. јун 2012.

NEMOĆ


Htela bih
da napišem
pesmu

o
jednom
jutru

kada je
nestao
Dan.


Nadica Janić




"Urušavanje"
(akril na papiru, 7,5 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić

понедељак, 4. јун 2012.

субота, 2. јун 2012.

TRENUTAK


Ogledamo se
u sjaju
zenica.

Nestaju
reči,
dah...

Zaustavljeno
vreme
u zagrljaju.


Nadica Janić



петак, 1. јун 2012.

среда, 30. мај 2012.

уторак, 29. мај 2012.

ŽELJA


Smiraj
u čaroliji
sna,

u svetlosti
Njegovih
reči -

blagoslovenom
trenutku
sreće.


Nadica Janić



петак, 25. мај 2012.

SPOKOJ


Jutro.
Okrenuta ka Svetlosti
molim.

Prihvatam
s mirom u duši
Život

koji nam
sa zahvalnošću
pripada.


Nadica Janić



среда, 23. мај 2012.

ILUZIJA


U unutarnjoj tišini
van prozaičnosti
Sivila

posipam stvarnost
prahom
Iluzije

i nalazim utehu
u tajni
Sna.


Nadica Janić

уторак, 22. мај 2012.

ČUVAJ ME


U maju
padaju
jesenje kiše -

hladne suze
niz plavi prozor...
Daj mi snage,

čuvaj me -
zaborav je jači
od Istine.


Nadica Janić



понедељак, 21. мај 2012.

NADA


Sanjala sam
Plavi dan
i Sunce...

Vratiće se.
Znaću -
biće Leptir.

Osetiću –
biće dodir
Vetra.


Nadica Janić



петак, 18. мај 2012.

OSVRT


Nije mi žao
uzalud potrošenog vremena –
i praznina je prostor.

Nije mi žao
raskinutog prijateljstva –
iz uvreda se uči.

Nije mi žao...
krug će se ponoviti –
Svetlost je u sredini.


Nadica Janić

четвртак, 17. мај 2012.

CILJ


Oslobođena
od sujete
i straha:

čista,
jednostavna,
pokorna.

Pred Svemoćnim
otvorena
i spremna.


Nadica Janić

среда, 16. мај 2012.

PREKOR


Umesto da me pogladiš po kosi,
reci mi da ličim na sunčanu krunu,
reci rečenicu ljubavi punu,
rečima me voli i uznosi.

Voli ljubavlju milošte izgovorene,
onom koja žalost može da izleči,
govori vazdan nežnosti, čežnje reči
koje si izmislio samo za mene.

Umesto da me zagrliš sa vrelom žudi,
susretni me pesmom ptica ludih,
vihorom i vatrom ushićenja.

Upamti se duže od zagrljaja
reč u kojoj ima ljubavi sjaja,
zagonetnost dragog kamenja.


Desanka Maksimović

(16. мај 1898. - 11. februar 1993.)

недеља, 13. мај 2012.

SLUTNJA


Bilo...
Ili biće...
Isto.

U ritmu
otkucaja
srca

sigurno
hodam
ka Svetlosti.


Nadica Janić

понедељак, 7. мај 2012.

SENKE


Ti si tu
preda mnom
u svetlosti ljubavi
A ja
Ja sam tu
sa muzikom sreće
Ali tvoja senka
na zidu
vreba svaki tren
mog života
I moja senka
čini to isto
busiju pravi za tvoju slobodu
Zašto kad te volim
I ti voliš mene
Kao što se voli dan život ili leto
Ali kao sati što se redom nižu
a zajedno nikad ne zvone
naše dve senke jedna drugu progone
kao dva šteneta od iste majke
puštena sa istog lanca
ali oba neprijatelji ljubavi
verni samo svom gospodaru
i svojoj gospodarici
Dva šteneta koja strpljivo čekaju
ali drhteći od tuge
da se ljubavnici rastanu
Koja čekaju
da naši životi nestanu
i naša ljubav
pa da im naše kosti bace
a oni ih se dokopaju
sakriju ih i zakopaju
i sebe s njima istovremeno
u pepelu želje
na zgarištu vremena.


Žak Prever

ODABRANE PESME

DRAGANIĆ, BEOGRAD, 1997.




Priredila: Nadica Janić

среда, 2. мај 2012.

ODA NOĆI




"Oda noći"
Foto: Nadica Janić


Zar i ti imaš
ljudsko srce?
Šta je to nevidljivo
pod tvojim kaputom
što moju dušu
tako snažno dira?

Ti samo izgledaš zastrašujuće -
skupocen balsam
teče sa tvoje ruke.
Iz svežnja maka
u slatkoj opijenosti
ti širiš teška krila duha
i daruješ nam radosti.

Mračne su i neizrecivo tajanstvene,
kakva si i ti,
sreće koje nam
omogućavaju da naslutimo raj.

Kako mi jadno i smešno
izgleda svetlost,
sa svojim šarenilom
a kako prijatno i blagosloveno
smiraj dana.


Novalis

ODE NOĆI, I, 1797.


Priredila: Nadica Janić

четвртак, 26. април 2012.

VERDE




"Verde"
Foto: Nadica Janić

Zeleno...
Volim te,
Zeleno!

Zelen vetar.
Zelena suza...
Skriven San

u večnom
zelenom
Krugu.


Nadica Janić





ROMANSA MESEČARKA

Zeleno, volim te, zeleno.
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.
Opasana senkom
ona sanja na verandi,
zelene puti, kose zelene,
sa očima od hladnog srebra.
Zeleno, volim te, zeleno!
Pod lunom Cigankom
stvari pilje u nju
a ona ih ne vidi.

Zeleno, volim te, zeleno!
Velike zvezde od inja
dolaze sa ribom senke
što otvara put zori.
Smokva trlja vetar
korom svojih grana,
a breg, mačak lupež,
ježi svoje ljute agave.
Ali ko će doći? I odakle?
Ona čeka na balkonu,
zelene puti, kose zelene,
sanjajući gorko more.

-Kume, daću ti
konja za kuću,
sedlo za njeno ogledalo,
nož za njen ogrtač.
Kume, dolazim krvareći
iz Kabrinih klanaca.
-Kad bih mogao, mladiću,
lako bi se nagodili.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

Kume, hoću da umrem
pristojno u svojoj postelji
od čelika i, ako je moguće,

sa holandskim čaršavima...
Zar ne vidiš moju ranu
od grudi do grla?

-Trista crnih ruža
pokrivaju tvoj beli grudnjak.
Krv ti vri i miriše
oko pojasa.
Ali ja više nisam ja
niti je moj dom više moj.

-Pusti me bar
na visoke verande,
pusti me da se popnem! Pusti me
na zelene verande.
Verandice mesečeve,
gde kaplje voda.

Već se penju dva kuma
na visoke verande.
Ostavljajući trag krvi.
Ostavljajući trag suza.
Drhtali su krovovi,
fenjerčići od lima.
Hiljadu staklenih defova
ranjavalo je zoru.

Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Dva kuma su se popela.
Širok vetar ostavljao je
u ustima čudan ukus
žuči, mentola i bosiljka.

-Kume, gde je, reci mi,
gde je tvoje gorko devojče?
-Koliko puta te je čekala
sveža lica, crne kose,
na toj zelenoj verandi.
Nad ogledalom bunara
Ciganka se njiha.
Zelene puti, kose zelene,

sa očima od hladnog srebra.
Mesečev stalaktit od leda
drži je nad vodom.
Noć je postala intimna
kao mali trg.

Pijani su žandari
lupali na vrata.
Zeleno, volim te, zeleno!
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.


Federiko Garsija Lorka

недеља, 22. април 2012.

BLAGODAT


San
bez
Snova...

Plava Ptica
u grudima
me probudila.

Želim
da zagrlim
Dan.


Nadica Janić




"Blagodat" 
Foto: Nadica Janić

субота, 21. април 2012.

TIŠINA


Sakupila sam
pregršt
Snova.

Razgledam ih
na hladnim
dlanovima

i pobožno
slušam
Tišinu.


Nadica Janić



среда, 18. април 2012.

NESTAJANJE


Trenutak
razbijenog
Sna...

Bol
u duši -
Uteha.

Oproštaj,
zaborav -
Spas.


Nadica Janić



петак, 13. април 2012.

SPASITELJ


Iako i beše sin Božji,
ali od onoga što postrada
nauči se poslušanju.

I savršivši se
postade svima koji ga poslušaše
uzrok spasenja večnog.


JEVREJIMA POSLANICA




SVETLOST


Beše videlo istinito
koje obasjava svakoga čoveka
koji dolazi na svet.

Na svetu beše
i svet kroza nj posta,
i svet ga ne pozna.

K svojima dođe,
i svoji ga
ne primiše.


SVETO JEVANĐELJE  PO JOVANU


недеља, 8. април 2012.

SPASENJE


I Bog će
otrti svaku suzu
od očiju njihovih

i smrti
neće biti više,
ni plača,

ni vike,
ni bolesti
neće biti više...


OTKRIVENJE JOVANOVO

субота, 7. април 2012.

TI I JA


Sjajno Zrno
na plavom
Putu.

Liči na Suzu.
Neuhvatljivo je
kao Vetar,

lepo kao Dan...
Nestvarno
kao San.


Nadica Janić


петак, 6. април 2012.

ISTINA


Gde si ti? Gde si ti? Nekadašnja moći...
Hoću da ustanem - a nemoćan sam, kako...
Mladosti! Mladosti! Kao majske noći...
Ko višnja u stepskoj provinciji otišla si polako.
                             . . .
Bože moj...
Zar je tako blizak čas?
A činilo se... činilo... da smo juče bili...
Zar se i pod dušom ko pod teretom pada...


Sergej Jesenjin



недеља, 1. април 2012.

SUSRET


Jedne se noći beše srela
na jednoj zračnoj stazi,
duša u nebo što se pela
i angel što na svet slazi.

Angel ispriča priču sjajnu
šta su nebeski vrti,
a duša cele zemlje tajnu:
magiju ljubavi i smrti.

I osmehnu se angel potom
na carstvo večnih zraka;
duša zaplaka za lepotom
igre svetlosti i mraka.


Jovan Dučić



понедељак, 26. март 2012.

SVRHA


Udaljiti se
od ljudi.
Ići ka Sebi...

Patnja
oplemenjuje
Dušu,

uzdiže
u Svetlost -
večno trajanje.


Nadica Janić



недеља, 25. март 2012.

BIT


Neizgovorene
reči
ljubavi,

nada,
čežnja
i snovi,

skriveni su
u sjaju zenica,
dodiru usana.


Nadica Janić



субота, 24. март 2012.

ZNAK


Rasipaju se
trenuci vremena
kao pesak.

I dođe
novo
proleće...

...i nestaje
u punoći
života.


Nadica Janić



"ALEFBET - Tav" 
(kaligrafija, pesak na lesonitu, 50x50 cm) 
Autor: Nadica Janić 

Dok Bog još nije stvorio svet, a imao je nameru da ga stvori, 
okupila su se oko njega 22 slova jevrejskog alfabeta, 
i svako je slovo, prema midraškoj priči, 
molilo Boga da sa njim započne stvaranje sveta. 

Tako je t (tav), poslednje slovo, reklo Bogu:
 „Gospodaru sveta, neka bude volja tvoja, 
da počneš stvaranje sa mnom, 
jer će mojim slovom početi Tora koju ćeš dati Izraelu. 

A Tora je nešto najsvetije.
  „Ne", odgovorio je Bog, 
„jer kad dođe vreme, 
tebe ću staviti na čelo ljudi kao znak smrti. 


четвртак, 22. март 2012.

ZAJEDNO


„Ne vidim te“,
plakala sam
u snu.

„Ja sam
tvoj
odraz“,

šapnuo si...
i grlio me
u snu.


Nadica Janić



понедељак, 19. март 2012.

LAVIRINT


Lutamo
u prostorima
Duše.

Lavirint.
Bez početka.
Bez kraja.

Iste misli.
Iste reči...
bez odgovora.


Nadica Janić



субота, 17. март 2012.

SANJARENJE


Naše misli,
kao ptice
lete.

Susreću se...
Grlimo  se
u oblacima.

Osećam te
u vetru,
u mirisu proleća.


Nadica Janić



петак, 16. март 2012.

SNAGA LJUBAVI


Ljubav je uvek nova.
Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu
- uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo.

Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj,
ali uvek nas nekamo odvede.
Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja.

Ako je odbacimo, umret ćemo od gladi,
gledajući bremenite grane na stablu života,
bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.

Treba ići za ljubavlju gde god ona bila,
čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočaranja i tuge.
Jer, u času kad krenemo u susret ljubavi,

i ona kreće
u susret nama.
I spasi nas.


Paolo Koeljo







Priredila: Nadica Janić

U SUTON


Nebesa behu mutna i razdrta,
studen u nemoj sobnoj polutami;
i dopiraše iz samotnog vrta
muzika kiše. Mi smo bili sami.

Hujaše negde vetar oko vile
pesmu o tuzi. I ja gledah tako
na njenom čelu i licu od svile,
gde mutno veče umire, polako.

Mi besmo nemi; ali mi se čini
to veče da smo u ćutanju dugom,
sami i tužni u hladnoj tišini,
svu povest srca rekli jedno drugom.

I tajne misli bolne i zloslutne,
i strah od patnja kojih nema više...
Slušajuć tako te večeri mutne
vetrova pesmu i muziku kiše.


Jovan Dučić


"Suton"
Foto: Nadica Janić


Priredila: Nadica Janić

четвртак, 15. март 2012.

ZAUVEK


Sami,
nemoćni
u Tami,

Nadu
čuvamo
u zenici.

Ljubav
neće izgubiti
Nas.


Nadica Janić



среда, 14. март 2012.

U TIŠINI NOĆI


Ponekad,
snovi su
protiv mene.

Zarobljena
u tišini
noći,

nemoćna,
bez otpora
predajem se.


Nadica Janić



уторак, 13. март 2012.

METAMORFOZA


Odbaciti
okove
želja.

Oprostiti.
Zaboraviti.
Ćutati...

Osloboditi
dušu
i poleteti.


Nadica Janić



понедељак, 12. март 2012.

ČUVAJ ME


Čuvaj me
tu
gde smo.

Spasi
Nas
od beznađa –

provalija
vodi
u ništavilo.


Nadica Janić



недеља, 11. март 2012.

NAŠ PUT


Čarobni prah
držim
na dlanu.

Blistavošću
briše
tragove vremena

i osvetljava
naš put
postojanja.


Nadica Janić



субота, 10. март 2012.

NE BUDI DALEKO


Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje veđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


Pablo Neruda



петак, 9. март 2012.

NADA


Topla i krhka
skrivena
u srcu

kao
ptica
u gnezdu,

kao
biser
u školjci.


Nadica Janić



четвртак, 8. март 2012.

понедељак, 5. март 2012.

JUTRO


Život -
sam sebi
dovoljan.

Bezuslovan.
Uporan.
Nesebičan...

Gugutke.
Miris
proleća.


Nadica Janić



недеља, 4. март 2012.

VEČE


Neispijena kafa
i dva kolača
na stolu.

Crveno
sunce
u krošnji.

Zatvaram oči...
Muzika
boji prostor.


Nadica Janić



петак, 2. март 2012.

FLUID

четвртак, 1. март 2012.

SAMOĆA


Skrivena
u krhkoj
ljušturi

sanjam
svetle
daljine...

Iza mene
ispucao
trag.


Nadica Janić




"Putovanje"
Foto: Nadica Janić

среда, 29. фебруар 2012.

OPSESIJA


Sanjam –
postoji
to Mesto.

Otići –
ne okrenuti se.
Zaboraviti.

Odleteti –
daleko...
Negde.


Nadica Janić



понедељак, 27. фебруар 2012.

ALISA


Izmišljala sam.
Zvali su me
Alisa...

Sada lažem 
sebe
da bih živela

u dva sveta: 
stvarnosti
i iluzija.


Nadica Janić



Alisa 
(danas joj je rođendan... 64.)



Davno...  sada

недеља, 26. фебруар 2012.

субота, 25. фебруар 2012.

KRUG


Zatvaraju se
linije
u kretanju...

Gde je
Naše
mesto

u tom
večnom
kovitlacu?


Nadica Janić



_________________________
I added cool smileys to this message... if you don't see them go to: http://s.exps.me

петак, 24. фебруар 2012.

STREPNJA


Bela ptica
skrivena
u krošnji.

Sivi
oblak
u prozoru...

Sreća i tuga
u istom
trenu.


Nadica Janić


четвртак, 23. фебруар 2012.

среда, 22. фебруар 2012.

ŽELJA


Kada bih mogla
da na zid
koji se vidi kao nebo
napišem
koliko ga volim...

Kada bih mogla
da imam krila,
preletim daljinu
i vratim vreme...
Kada bih mogla!


Nadica Janić



четвртак, 16. фебруар 2012.

TA LJUBAV





Ta ljubav
Tako žestoka
Tako krhka
Tako nežna
Tako beznadežna
Ta ljubav lepa kao dan
I ružna kao vreme
Kad je vreme ružno
Ta ljubav tako istinita
Ta ljubav tako lepa
Tako srećna
Tako radosna
I tako nejaka
Što drhti od straha ko dete od mraka
Tako sigurna u svoje moći
Ko smiren čovek u mrkloj noći
Ta ljubav koja je plašila druge
Koja ih je terala da govore
Koja ih je terala da blede
Ta vrebana ljubav
Jer smo ih vrebali
Gonjena ranjena zgažena dotučena odbačena zaboravljena
Jer smo je gonili ranili zgazili dotukli
Odbacili zaboravili
Sva ta ljubav
Još tako živa
I tako osunčana
Ljubav je tvoja
Ljubav je moja
Ono što je bilo
Ono uvek novo
Što se nije promenilo
Istinito kao biljka
Ustreptalo kao ptica
Toplo živo kao leto
Možemo oboje
Otići vratiti se
Možemo zaboraviti
I posle opet zaspati
Probuditi se patiti
Ostareti opet zaspati
O smrti snevati
Probuditi se smešiti smejati
Podmladiti se pevati
Naša ljubav ostaje tu
Tvrdoglava kao mazga
Živa kao želja
Spirepa kao pamćenje
Glupa kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Kao dete slabašna
Smeši nam se nestašno
Govori i ništa ne kaže
Slušam je drhteći strašno
I vičem
Vičem zbog tebe
Vičem zbog sebe
Preklinjem te
Zbog tebe zbog sebe zbog svih što vole
I što su se voleli
Da vičem joj
Zbog tebe zbog sebe i zbog svih ostalih
Koje ne poznajem
Ostani tu
Ostani gde si
Tu gde si nekad bila
Ostani tu
Ne miči se
Ne odlazi
Mi što smo voljeni
Mi smo te zaboravili
A ti nas ne zaboravi
Samo smo tebe na zemlji imali
Ne dozvoli da postanemo hladni
Mnogo dalje uvek
I bilo gde
Javi nam se da si živa
Mnogo kasnije u nekom šumarku
U šumi pamćenja iskrsni
I nama se pridruži
Ruku nam pruži
I spasi nas.


Žak Prever

ODABRANE PESME
Izdavačka kuća „Draganić“
Beograd, 1997.


Priredila: Nadica Janić

уторак, 14. фебруар 2012.

TRAŽIH GA...





Ja spavam
a srce moje
je budno;

eto glasa
dragoga mojega,
koji kuca:

„Otvori mi,
sestro moja,
draga moja,
golubice moja,
bezazlena moja;

jer je glava moja
puna rose
i kosa moja
noćnijeh kapi.“

Svukla sam haljinu svoju,
kako ću je obuću?
Oprala sam noge svoje,
kako ću ih kaljati?

Dragi moj
promoli ruku svoju
kroz rupu,

a što je u meni
ustrepta
od njega.

Ja ustadoh
da otvorim
dragome svojemu,

a s ruku mojih
prokapa smirna,
i niz prste moje
poteče smirna
na držak od brave.

Otvorih
dragomu svome,
ali dragoga mojega
ne bješe,
otide.

Bijah izvan sebe
kad on progovori.
Tražih ga,
ali ga ne nađoh;
vikah ga,
ali mi se ne odazva.

Nađoše me stražari,
koji obilaze po gradu,
biše me,
raniše me,
uzeše prijevjes moj s mene
stražari po zidovima.

Zaklinjem vas,
kćeri Jerusalimske,
ako nađete
dragoga mojega,
šta ćete mu kazati?

Da sam bolna
od ljubavi.


PJESMA NAD PJESMAMA (GL. 5.)
STARI ZAVJET


Priredila: Nadica Janić

недеља, 12. фебруар 2012.

VERNOST





Metni me kao pečat
na srce svoje,
kao pečat
na mišicu svoju.

Jer je ljubav jaka
kao smrt,
i ljubavna sumnja tvrda
kao grob;

žar je njezin
kao žar ognjen,
plamen Božji.

Mnoga voda
ne može ugasiti ljubavi,
niti je rijeke potopiti.

Da ko daje
sve imanje doma svojega
za tu ljubav,
osramotio bi se.


PJESMA NAD PJESMAMA
Vjernost  vječno sjedinjenih (GL.8.)
STARI ZAVJET


Priredila: Nadica Janić

субота, 11. фебруар 2012.

ISTINA


Po tragu
vremena
hodam...

i -
nalazim
Istinu

u predelima
mašte
i sna.


Nadica Janić







Triptih "Trag u vremenu" 
  (kombinovana tehnika: akril, kolaž na papiru; (21x10cm) x 3)
 Autor: Nadica Janić


AKO NE SANJAM...


Biljka sam
ako
ne sanjam.

Biljka sam
ako
nemam nadu.

Biljka sam
ako
ne volim.


Nadica Janić



петак, 10. фебруар 2012.

OSMEH


U pogledu,
kao
amajliju,

čuvam
Tvoj
osmeh.

Štiti me
od svakog
zla.


Nadica Janić



четвртак, 9. фебруар 2012.

среда, 8. фебруар 2012.

уторак, 7. фебруар 2012.

BOJE LJUBAVI


Nebo je padalo...
Crveno vino teklo je venama.
Plava ptica u grudima
pevala je Plavu pesmu o Sreći.






"Boje ljubavi"
(akril na papiru; 10 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić


Iz albuma "Boje ljubavi"


понедељак, 6. фебруар 2012.

JEDINI PUT


Lebde
neizgovorene
reči...

kao
šareni
mehurići.

U svakom
je delić
našeg Sna.


Nadica Janić



PONIRANJE


Muzika
odzvanja
u praznini.

Nemir,
slutnja,
strah...

Suze
nisu
slabost.


Nadica Janić



недеља, 5. фебруар 2012.

субота, 4. фебруар 2012.

SAMO ĆUTI


Magla je.
I
hladno je.

Crne ptice
razbijaju
Tišinu.

Samo ćuti.
I
zagrli me.


Nadica Janić



петак, 3. фебруар 2012.

MALE STVARI


Probuditi se
i videti
Tvoje oči.

Govor
pogleda
i dodira...

Miris
jutarnje kafe.
A napolju sneg.


Nadica Janić


четвртак, 2. фебруар 2012.

ISPRED NAS


Sjaj
u očima
je putokaz.

Toplina
sunca
u smiraju

i prve laste
su ispred
Nas.


Nadica Janić



среда, 1. фебруар 2012.

уторак, 31. јануар 2012.

ČEŽNJA


Osipaju se
dani
kao pesak...

Sabiram
zlatne
trenutke

u pregršt
neizgovorenih
reči.


Nadica Janić







Kolaž "Čežnja"
(koža na lesonitu; 50 x 50 cm)
Autor: Nadica Janić

понедељак, 30. јануар 2012.

JUTRO


Plavo jutro...
Ptica
na prozoru.

Misao
leti
ka Tebi

i nosi Ti
Sunčev
Zrak.


Nadica Janić



недеља, 29. јануар 2012.

DA LI...


Da li si
stvarnost
ili opsena

nastala
iz slika
sna?

Da li si
senka
Samoće?


Nadica Janić

SAMOĆA

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

Miroslav Antić

субота, 28. јануар 2012.

VREME


Vreme
merim
trenucima

upijanja
Tvojih
reči

i dodirom
naših
misli.


Nadica Janić


"Neko me voli,
nekom trebam...
Znači, postojim."


петак, 27. јануар 2012.

U ODRAZU


U neumitnoj
prolaznosti
tražim Svrhu...

Da li je Suština
u večnom
lutanju Duha

koji traga
i nalazi Sebe
u odrazu

Drugog
bez koga
ne može?


Nadica Janić


„Na Svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta neverovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla!“

Paulo Coelho – Alhemičar



четвртак, 26. јануар 2012.

SENTIMENT


U igri
svetlosti
zalazećeg sunca

sakupljaš
ružičaste zrake
za mene.

S njima slikam
pesme o Nama,
Ljubavi moja.


Nadica Janić



Mandala "Sentiment"
(tempera na lesonitu; 50 x 50 cm)
Autor: Nadica Janić



среда, 25. јануар 2012.

AMARANT


Verujem
da cvetaš
i zimi...

Nemaš trnje
a opstaješ
u svetu

grubosti,
pohlepe
i laži.


Nadica Janić







Kolaž "Amarant"
(koža na lesonitu; 50 x 50 cm)
Autor: Nadica Janić


SA TOBOM


Daješ mi
svoju
Snagu.

Delim
sa Tobom
Dah.

Misao
Tvoju
osećam.


Nadica Janić



"Refleksija" (2)
Foto: Nadica Janić

уторак, 24. јануар 2012.

KAD VREME STANE...


Neki trenuci
unapred
su zapisani,

davno...
u Našim
lutanjima,

slutnjama,
čekanju
i nadi.


Nadica Janić



понедељак, 23. јануар 2012.

MOLITVA


Za sve
Darove
Svetlosti Tvoje,

Za Ljubav
u srcu
mome,

za svako
Sutra,
Hvala Ti...


Nadica Janić



"Refleksija" (1)
Foto: Nadica Janić


уторак, 17. јануар 2012.

понедељак, 16. јануар 2012.

CRNI LEPTIR


Noć
bez zvezda.
Hladna.

Pružam ruku.
Crni leptir sleće
na moj dlan...

hladan,
drhtav,
umoran.


Nadica Janić



петак, 13. јануар 2012.

PREDELI SNA


Vodiš me
u predele
Sna

gde se
Svetlost i Tama
sjedinjuju,

gde su
naša tela
Boje

koje se
prelivaju,
utapaju...


Nadica Janić







"Predeo sna"
(akril na apiru; 10 x 10 cm)
Autor: Nadica Janić 




ISKRA


Hladne su mi
ruke...
ne plašim se...

Poslednja iskra
devojčice
sa šibicama.

Topao
zagrljaj
čeka.


Nadica Janić



четвртак, 12. јануар 2012.

NA KRAJU...


...Sreća
i  Tuga
se zagrle.

Sva
naša lica
u spirali

kruže
u večnom
Trajanju.


Nadica Janić



среда, 11. јануар 2012.

KONTEMPLACIJA


   O večnoj
...propadljivosti
...prolaznosti
...praznini

   O postojanosti
...Vere
...Ljubavi
...Nade


Nadica Janić



MEDITACIJA


Usklađujem
misli
i otkucaje srca.

Molim
da Tvoje reči
i dodiri

traju
u našoj
Večnosti.


Nadica Janić



IMAGINACIJA


Tvoje reči
čujem
kao eho.

Pretvaraju se
u iskričavu
Svetlost...

u istovremene
otkucaje
Tvog i mog srca.


Nadica Janić



SPIRITUALNOST


Osećam
vibracije
Tvojih misli.

Molim se
za Tebe
u prostorima

Tišine...
Svetlosti...
Sna...


Nadica Janić



уторак, 10. јануар 2012.

ANIMUS


Leteo je
preko sedam
Mora...

Letela sam
i tražila ga
u Beznađu...

Našao me je
u Tišini noći
i vratio sjaj duši.


Nadica Janić



SREĆA


Plava ptica
sa očima
boje meda

peva
Nemu pesmu
o Beskraju.

Boje Duge
se razlivaju
po našim telima.


Nadica Janić



недеља, 8. јануар 2012.

NOĆAS...


Poklonio mi je
zlatni prah
sa svojih krila.

Spojeni
Iskrom
u očima,

slušali smo
muziku sfera
i dotakli zvezde.


Nadica Janić



BELA NOĆ


U beloj svili
sanjamo
prvi sneg.

Usnama
upijamo pahulje
sa naših tela.

Mirišemo
na bele
Ljiljane.


Nadica Janić



петак, 6. јануар 2012.

ELEGIJA


Nestaju reči
kao ptice
pred buru.

Svetlost
se skriva
iza očiju.

Crvene spirale
u zenici
stvaraju bol...

Zagrli me
mislima
i poljubi

„poljupcem
usana
svojih“.


Nadica Janić

понедељак, 2. јануар 2012.

POEMA


Za Tebe čuvam
Plavu svesku
sa neispisanim pesmama,

zlatne trenutke
smiraja
i neprobuđenu zoru.


Nadica Janić



VERA


Tražio si me
u Svetlosti
jutra.

Tražila sam te
u Odsjaju
zalazećeg sunca.

Sreli smo se
u Tajni
razbijenog sna.


Nadica Janić



NADA


Poslednja si koja napušta.
Od prvog daha prisutna,
raskošna Ptico
sa gnezdom u grudima.


Nadica Janić



недеља, 1. јануар 2012.

LJUBAV BOJE DUGE


Ljubav...
Božanska Promisao.
Strast duše.

Blaženstvo i sreća
izvan pojavnog, saznajnog...
Oboženo stanje duha.

Čudesno osećanje
u savršenim trenucima
stvorenim snagom misli.

Drhtaj u srcu
i osmeh u tišini noći
između sna i jave.

Voljeno Biće
postaje Misao
u bojama Duge.


Nadica Janić






O LJUBAVI


1.  Ako jezike čovječije i anđeoske govorim a ljubavi nemam,
     onda sam kao zvono koje zvoni,
     ili praporac koji zveči.

 2.  I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja,
      i ako imam svu vjeru da i gore premještam,
      a ljubavi nemam, ništa sam.

 3.  I ako razdam sve imanje svoje,
      i ako predam tijelo svoje da se sažeže,
      a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.

 4.  Ljubav dugo trpi, milokrvna je;
      ljubav ne zavidi;
      ljubav se ne veliča, ne nadima se,

 5.  Ne čini što ne valja, ne traži svoje,
      ne srdi se, ne misli o zlu,

 6.  Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

 7.  Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.

 8.  Ljubav nikad ne prestaje,
      a proroštvo ako će i prestati,
      jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.

 9.  Jer nešto znamo, i nešto prorokujemo;

10.  A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.

11.  Kad ja bijah malo dijete  kao dijete govorah,
       kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah;
       a kad  postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.

12.  Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki,
       a onda ćemo licem k licu;
       sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.

13.  A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje;
       ali je ljubav najveća među njima.


KORINĆANIMA POSLANICA PRVA (GL. 13.)
NOVI ZAVJET


Priredila: Nadica Janić