понедељак, 24. март 2014.

TVOG BIĆA SENKA


Biljko moja,
znam da nisi sam,
da ti neka travka
stabljiku obavija,
po lepoti cveta
tebe nedostojna.

Znam da piješ
rosu sa zbezda
i mirisom svojim
neznanku opijaš.
Vetar vas njiše
u zanosu znanom...
Voliš i nju
ali mene više.

Biljko moja,
i ti znaš
da nikada
u toj travi,
na mesečini,
sa rosom na usnama,
mesto neznanke
neću biti ja.



Foto: Zlatko Matić


Ali, ti si moja Biljka
i ja sam tvoja Senka.

Poznala sam te
pre nego te videh
u sumraku,
sa zatvorenim laticama,
žednog rose sa zvezda.

I ti si mene poznao
još u zoru.
I čekao si jutro.
I čekao si podne.
I veče.
I tek u sumrak,
poslednji zrak
poslao ti je moju senku:
neuhvatljivu,
istu kao ti,
tvog bića - biće,
odraz tebe
u nestvarnom.


Nadica Janić



субота, 8. март 2014.

NAGOVEŠTAJ


Vremena je još malo!
Lutajuće Senke
u martovsko veče.

Nagoveštaj Sreće
u pognutoj glavi
visibabe.

Zarobljeno Plavo
u pupoljku ljubičice
sa Suncem u srcu.

Tišina u krošnjama
pred nagoveštaj
Beline i Svetlosti.

Vremena je još malo!
Miris zemlje u
martovsko veče.


Nadica Janić




Minijatura "Reguiem"
(akril; 5 x 5 cm)
Autor: Nadica Janić



среда, 5. март 2014.

POVEDI ME...


Kupi mi sladoled od maline
i svilenu haljinu
na cvetiće.

Povedi me kroz polja
gde vetar i ptice
Ljubav vode.

Drži me nežno za ruku
i dovedi u kuću od snova
i čežnje.

Grli me na jastucima
od poljskih trava
i poljupcima prekri lice.


Nadica Janić