среда, 24. децембар 2014.

TAJNA




Mali Princ i Ruža
(foto: NET)

Najsvečanija noć
na ovoj maloj Planeti.

Neću spavati... 

Praznici, zašto postoje praznici?!
Kako je to lepo objasnio Mali Princ! 
Da, svi dani bi bili isti,
i mi bi bili isti, 
i ne bi imali šta da čekamo
i radujemo se.  


Kao i uvek
uzeću čarobnu knjigu
"Mali princ".

Pročitaću prvo kraj,
zatim početak...
Listaću je po ko zna koji put
i neću biti sama
i tužna...

Velika je to Tajna!


"I ja se pitam: »Šta li se dogodilo na njegovoj planeti? Možda je ipak ovca pojela ružu...«

Ponekad kažem sebi: »Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noći svoju ružu pod stakleno zvono, i dobro pazi na svoju ovcu...« Tada sam sretan. I sve zvezde se smeju umiljato.

Ponekad opet kažem sebi: »Katkada je čovek zaboravan i to je dovoljno! Jedno veče zaboravio je stakleno zvono, ili se možda jedne noći ovca iskrala nečujno...« Tada se svi zvončići pretvaraju u suze!...

Velika je to tajna. Za vas, koji isto tako volite malog princa, kao i za mene, nije nimalo svejedno da li je negde, bogzna gde, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ružu...

Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I videćete kako se sve menja... I nijedna odrasla osoba neće nikada razumeti da to ima toliko značaja!"


Priredila: Nadica Janić






петак, 19. децембар 2014.

SAMO TVOJ LIK




"Senka"
Foto: Nadica Janić


Ja nemam ništa
vidljivo
i čulno.
Imam samo Tebe
i svoje vreme:
Tebe bez mene
i vreme
- već isteklo.

Ja nemam ništa
vidljivo
i čulno.
Imam samo dnevnik
ispisan mesečinom,
pesme u vetru
i snove.

Ja nemam ništa
vidljivo
i čulno.
Samo tvoj lik
iza zatvorenih očiju.


Nadica Janić


LEKSIKON SAVREMENIH PESNIKA
BIVŠE JUGOSLAVIJE

Beograd, 2014.

Izdavač:
Kulturni centar Mesopotamija
Beograd, decembar 2014.





Korice knige
LEKSIKON SAVREMENIH PESNIKA BIVŠE JUGOSLAVIJE








четвртак, 18. децембар 2014.

MESTO GDE ŽIVI ON




Gde Dunav ljubi Nebo  
Foto: Nadica Janić

Znala je da postoji 

na drugoj obali Reke
iza topola, tamnih oblaka, daljina...

Zapad je bio iza njenih leđa
i gledala je kako poslednji zraci
boje prostor gde živi On.

Znala je srcem da i On nju čeka... 
Njemu je zapad bio pred licem
i zasenio je njen lik. 

Šaputala mu je najlepše reči 
koje su treperile i slivale se niz Reku.
Volela je njegovo lice, osmeh... I čekala.

Dugo je trebalo da On prepozna Nju. 
Sada odlazi ujutro na Reku. 
Mesto gde Sunce izlazi živi On.


Nadica Janić


Zbornik poezije
NEK` ŽIVI LJUBAV
Beograd, 2014.

Izdavač:
Književni klub “GILGAMEŠ”
Beograd, decembar 2014.



Korice knjige 
NEK` ŽIVI LJUBAV





понедељак, 8. децембар 2014.

ALISIN SAN


Sešće pored nje
- tu gde ga je udahnula.
Spustiće usne na njene.
Dodirom poput somota
otvaraće vrata njene čulnosti.

Alisa će trepnuti, nasmejati se...
Njene ruke, kao dodir Sna,
nestaće u njegovoj kosi.
Spušta je... polako...
kao sunce kada tone.

Zaustavljeno vreme.
Talasi žudnje se razlivaju.
Muzika boji prostor.
Miris razigranih svećica
i igra Senki na zidu.



Nadica Janić





"Anđeo čežnje"
 (akril na glini; 5 x 5 cm)
Autor:  Nadica Janić


 


среда, 3. децембар 2014.

MOLITVA




"Duhovna milost"
(mixed media; 15 x 10 cm) 
Autor: Nadica Janić


Drhtala sam nemoćna
u tmini rasutih dana.
Vizija propadanja, ništavila.

Iz crvenih oblaka 
sliva se kob strasti. 
Zgrčena, zatvaram oči. 

Zalutala, kao biser
otkinut sa ogrlice Tame,
molila sam za Svetlost i spasenje.

Iz asketskog tela
oslobođenog ljušture života
prolomio se vapaj.

Uronjena u Njegove oči
osetila sam blaženstvo -
blagodat duhovne milosti. 


Nadica Janić

  

петак, 28. новембар 2014.

OBIČNE REČI




"Uno animo"
 (akril na glini; 5 x 5 cm)
 Autor: Nadica Janić


Volim te.

Tražim u sebi one reči
koje su Ti, koje nikada nigde
nisu izrečene, ispisane, oslikane

                             volim te.

Ali samo vidim tvoj svetli lik,
osećam drhtaj u srcu
i nalazim reči

volim te

u svim bojama
na hiljadama stranica
pisane, brisane... oplakane

                             volim te. 


Nadica Janić


петак, 26. септембар 2014.

TRAG U VREMENU


Ona je bila u njegovom sećanju
uronjena u boje predela sna.
On je bio u njenim pesmama
dvosmislena reč na kraju stiha.

On je ćutao. Ona je pisala
o onome što on ćuti.
On je verovao u njene reči.
Ona je znala prećutanu istinu.

On je praštao. Ona je pamtila.
On je zaboravio razlog i nadao se.
Skupljao je njene reči
i skrivao u riznici vremena.

U šarenoj drvenoj kutiji
sa seoskog vašara
čuvao je svilenu haljinu na cvetiće
i struk lavande.

U starinskoj kutiji za puder
čuvala je licidersko srce
sa seoskog vašara
i grančicu ruzmarina.

Kada je mirišljavim uljem
mazala reumatične prste
zatvarala bi oči, prislanjala šake na lice...
Mirisao je na ruzmarin – priseća se.

Kada je padala kiša
i jesen se uvlačila u kosti,
zatvarao bi oči, prislanjao haljinu na lice...
Mirisala je na lavandu – priseća se.

Haljinu je skidao polako
i ljubio svaki otkriveni deo.
Uzvraćala je šapatom
tada njemu nerazumljive reči.

Duga kosa i žmirkave kratkovide oči.
Voleo je te zelene oči
i video ih u potoku,
u pokošenoj travi...

Išao je po vodu na potok i grejao na šporetu.
Polivao je u koritu i ljubio joj leđa.
Mršava i nežna. Drhtala je.
Uvek joj je bilo hladno.

Umotao je u peškir, ušuškao u perine...
Ujutro se pakovala.
Svilenu haljinu na cvetiće
ostavila je na jastuku.



Nadica Janić





"Requiem"
(mixed media; 5 x 5 cm)
Autor: Nadica Janić

_ _ _ _ _


10. evropski Fejsbuk pesnički festival održan je 9. i 10. marta 2019. godine na Novosadskom sajmu, u okviru Međunarodnog sajma knjiga, u organizaciji Banatskog kulturnog centra i Novosadskog sajma.

Festival svake godine okuplja, u virtuelnom i stvarnom svetu, oko 500 pesnika iz 20-ak država sveta, koji svoje stvaralaštvo predstavljaju na Fejsbuku, sa ciljem da njihovu virtuelnu pesničku komunikaciju pretvori u stvarnu gostovanjem na Novosadskom sajmu. Pesnici koji nisu u mogućnosti da prisustvuju Festivalu učestvuju virtuelnim putem preko Fejsbuka postavljanjem svoje pesme na Fejsbuk stranici Festivala.

Evropski Fejsbuk pesnički festival pokazuje da je poezija univerzalna tvorevina ljudskog duha koja ne priznaje granice i barijere između pesnika, nacija, država i jezika.





среда, 3. септембар 2014.

A BILO JE...





Foto: Nadica Janić

I ja imam San:

- Susret u mom dvorištu.
Dug zagrljaj. Spoj tela i duše.
Upijamo jedno drugo.
Puštaš me i gledamo se...
i znamo se iz svih naših života...

- Obala Dunava.
Idemo zagrljeni ka bagremu.
Držiš ruku oko mog struka.
Pripijena sam uz tebe.
Ćutimo i gledamo...
Ne verujemo da je java.

- Večera. Dodajem ti.
Ti meni stavljaš komadiće u usta.
Ne, mi ne uzimamo hranu,
mi uzimamo snagu ljubavi, Život,
iz svega što sam za tebe pripremila.

- Kupka. Tuširamo se zajedno.
Naša tela se upoznaju.
Moje kupatilo je svetlo zeleno, kao izvor.
Čistota tvojih poljubaca na mom telu.
Čarolija Sna boje tirkiza.

- Postelja. Bela. Spremljena za nas.
Sedamo na krevet i gledamo se.
Držiš me za ruku.
Uzeli smo se za Večnost...
Ljubiš mi vrat... Žmurim.
Vodiš me u San koji sanjamo sada.

- Jutro. I dalje pada kiša.
Otvaram oči. Šaloni zatvoreni.
Za koga ustati?
Za tebe, Svetli Lik.
Za tebe da bih ti pisala svoje Snove,
da bih te volela.

Pročitaću ovaj tekst ujutro.
I KAO DA JE BILO.
A bilo je - u Našem Snu!


Nadica Janić





четвртак, 28. август 2014.

MIRIS S JUGA


Sa Bliskog Severa,
negde iza Duge,
pa malo uzbrdo,
na visokoj obali Dunava
vidim Svetli Lik.
Pružam ruke,
zatvaram oči
i osećam...
To me on ljubi
i nestajem
u njegovom zagrljaju. 

Vetar je stigao s juga,
raspleo mi pletenicu,
zanjihao dugu haljinu.
Nestašno mi dodiruje bedra,
a Svetli Lik prihvata svilenu haljinu
 i rukom preko svile mazi mi bedra... 

Miris ljubavi osetim s juga.
Uskoro će mrak.
On će mi pokloniti zvezde
i uspavati me...
Otići će kao vetar
ponovo na jug
i ujutro će biti prvi zrak
u mojoj sobi.
Ja ću se nasmešiti,
mazno protegnuti
i zagrliti njegov zagrljaj,
poljubiti ga poljupcem
usta njegovih.


Nadica Janić



"Iza duge"
(frotaž; 30 x 40 cm)
Autor: Nadica Janić 


 

субота, 2. август 2014.

POSLE KIŠE


Zašto bežim u Bajku?
Duša sam slovenska!
U meni su priče predaka.
U mom telu teče reka vatrena.
U očima imam boje leta.

Vreme Prošlosti struji u meni.
Živim nedosanjani San
nekog dalekog pretka,
bliskog i poznatog, skrivenog
u tajnim odajama moje duše.

Lebdi moja duša slovenska
nad zlatnim poljima i crvenim bulkama...
Ispod zabrađenih glava
zajapureni obrazi devojaka
i izbrazdana lica sa varnicama u očima.

Vidim Njega - snažnog i vitkog.
Otkosi padaju ispod Njegovog zamaha.
Njegov pogled je iznad polja,
dalek... vatren...
On čeka Kišu i San. 

Na plastu sena, 
iza zatvorenih očiju traži spokoj...
A u zoru, zadrhti mu telo.
Pruža ruke, raspliće mi pletenicu.
Miriše na seno, na jutro posle kiše.


Nadica Janić



"Refleksije"
(akril; 10 x 7,5 cm)
Autor: Nadica Janić


 





субота, 12. јул 2014.

NOĆ PUNOG MESECA


Zeleno... Volim te, Zeleno!
Zrele kajsije u zdeli na dnu bunara.
Zlatan san u noći punog meseca.

„Zeleno, volim te, zeleno...“
govorio mi je sa smeškom
- a bila je zima.

Radoznala devojčica gleda u dno bunara.
Skriven mesec ili njeno lice?
Čekrk bunara... Žubor vode i pesma grlica.

Radoznala devojčica
gleda u dno bunara.
Zelene oči traže zlatne kajsije.

„Zeleno, volim te, zeleno...“
šaputao je i ljubio mi oči...
Bila je zima.


Nadica Janić




"Mesečeva nać"
(akril; 10 x 7,5 cm)
Autor: Nadica Janić



уторак, 6. мај 2014.

LIBERTAS


„Znam da te nikada neću imati.“ 

Tvoja Sloboda ne znači da su Zidovi nestali.
Ne oslobađamo se mi od ljudi
već ljude oslobađamo od sebe.
Svojom Slobodom oslobodio si Nju,
ali Ti se sada sudaraš u novom Mraku.
Samo u Sebi, u svojoj Tišini smo slobodni.

Duh ispunjen Željom nema granice.
Mi oblikujemo Želju - u njoj je sva čar Požude.
Ako je ostvarimo  – ugasiće se.
Ostaće praznina...
i Bol.
U Želji je lepota Ljubavi.

Znam da te nikada neću imati.


Nadica Janić




"Refeksije"
(akril; 10 x 7,5 cm)
Autor: Nadica Janić






понедељак, 24. март 2014.

TVOG BIĆA SENKA


Biljko moja,
znam da nisi sam,
da ti neka travka
stabljiku obavija,
po lepoti cveta
tebe nedostojna.

Znam da piješ
rosu sa zbezda
i mirisom svojim
neznanku opijaš.
Vetar vas njiše
u zanosu znanom...
Voliš i nju
ali mene više.

Biljko moja,
i ti znaš
da nikada
u toj travi,
na mesečini,
sa rosom na usnama,
mesto neznanke
neću biti ja.



Foto: Zlatko Matić


Ali, ti si moja Biljka
i ja sam tvoja Senka.

Poznala sam te
pre nego te videh
u sumraku,
sa zatvorenim laticama,
žednog rose sa zvezda.

I ti si mene poznao
još u zoru.
I čekao si jutro.
I čekao si podne.
I veče.
I tek u sumrak,
poslednji zrak
poslao ti je moju senku:
neuhvatljivu,
istu kao ti,
tvog bića - biće,
odraz tebe
u nestvarnom.


Nadica Janić



субота, 8. март 2014.

NAGOVEŠTAJ


Vremena je još malo!
Lutajuće Senke
u martovsko veče.

Nagoveštaj Sreće
u pognutoj glavi
visibabe.

Zarobljeno Plavo
u pupoljku ljubičice
sa Suncem u srcu.

Tišina u krošnjama
pred nagoveštaj
Beline i Svetlosti.

Vremena je još malo!
Miris zemlje u
martovsko veče.


Nadica Janić




Minijatura "Reguiem"
(akril; 5 x 5 cm)
Autor: Nadica Janić



среда, 5. март 2014.

POVEDI ME...


Kupi mi sladoled od maline
i svilenu haljinu
na cvetiće.

Povedi me kroz polja
gde vetar i ptice
Ljubav vode.

Drži me nežno za ruku
i dovedi u kuću od snova
i čežnje.

Grli me na jastucima
od poljskih trava
i poljupcima prekri lice.


Nadica Janić


четвртак, 27. фебруар 2014.

ALISA SANJA...




Proživljeno i sanjano
protokom vremena
dobija istu dimenziju
- neprolaznosti.


(Nadica Janić, 27. februar 2014.)






Alisi se ostvario San.

Sreća je u Njegovom imenu,
Svet u Njegovom pogledu,
Nada u Njegovim rečima.

(Nadica Janić, 22. mart 2015.)

субота, 18. јануар 2014.

SVETLOST


Miholjsko leto…
Dodir Sreće pred Belinu, 
pred početak u Nestvarnom...

...kao svetlost na kraju puta,
kao vatra koja dogoreva,
kao zagrljaj na rastanku...

I davno ispisane reči
u „Plavoj svesci“
 
- sećanje na budućnost:

„Uzdižeš me izvan Stvarnosti.
Tvoja Staza - moj Put.
Tvoj Pogled - moja Svetlost.“


Nadica Janić





"Svetlost"
Foto: Zlatko Matić 

четвртак, 16. јануар 2014.

MIRIS MAGLE



Zrno tamjana 
zamirisalo u magli...

Iza zatvorenih očiju 
vidim svetlo jutra 
i rascvetalu trešnju. 
Laticama ubranog cvete 
(da ne bude plod, slast...) 
dodirujem usne.

Miris tamjana 
u magli januarskog dana 
pored Dunava 
koji drema i čeka... 
Nema te reke, 
nema te snage 
koja će ga danas pokrenuti...

Miris magle
 - ne tamjana. 
Lažem sebe, 
uvek...


Nadica Janić


среда, 15. јануар 2014.

ALEJA TIŠINE



Branko Ljubišić

Svaki dan je Tamo
gde su samo vrane vesele.
Sluša muziku Tišine
i razgovara sa uvelim cvećem.

Zna im imena, godine...
Svi su ...od – do... bili
u ograničenom Vremenu.

U beskrajnoj Tišini
mekom krpom briše im lica.
Uređuje okamenjene uspomene.
Ponekad, nasmeše mu se.

Nosi uvek u džepu zrnevlje.
I Crne Ptice ućute.
Gledaju ga zahvalno i uzlete.

Svaki dan je Tamo
gde su samo vrane vesele.


Nadica Janić




петак, 3. јануар 2014.

ON


ON
je skinuo zvezdu
za mene.

ON
je Senka
mojih koraka.

ON
je Svetlost
na kraju Puta.


Nadica Janić