среда, 19. август 2015.

PREOBRAŽENJE




Gde Dunav ljubi Nebo...
Foto: Nadica Janić

Zašto me Dan ne vidi dva puta:

jednom ujutro, kada sedeći u krevetu,
zagledana u kolena,
sama pijem kafu;

drugi put, uveče,
kada mi vetar briše suze
dok trčim Svetlosti u susret.

Tada bi već bio mrak
i s nadom bi čekala
novi Dan.

Nadica Janić

19. avgust 2015.

Pisano u danu kada sam prepolovljena, kada čekam da i te dve polovine u meni budu prepolovljene... Nestajem, parče po parče, a htela bih da budem samo Ja, samo ona Alisa koja je crtala i maštala o Princu koji će doći i poljubiti njena usta... Spavala je Alisa i hiljadu godina još, i spavaće samo radi jednog Buđenja.





петак, 7. август 2015.

SAN U NOĆI PUNOG MESECA





"Noć punog meseca"
(akril; 15 x 15 cm )
Autor: Nadica Janić


Polako se njišemo.
Postajemo jedno telo.
Muzika prožima sva čula.
Ruka klizi niz leđa, 
provlačiš prste kroz kosu,
miluješ mi vrat.

Osećam tvoje telo
i želim te...
želiš me...
I tri koraka,
u plesu, do postelje.
Nežno me spustaš.
Opijena tvojim mirisom,
dodirom, šapatom,
nestajem na putu Sna.

Muzika je prestala.
Zavesa se polako njiše.
Miris cveća iz vrta
i dašak vetra na vratu.
Drhtavica. Pružam ruke.
Tvoje ime na usnama.


Nadica Janić