"Uno animo" (kolaž; koža na lesonitu; 50 x 50 cm) Autor: Nadica Janić
Ljubav, predanost,
strast... Energija koja nema prepreke, koja vezije čvrsto u Jedno,
koja čini mladim, postojanim, vedrim...
Ljubav, prijateljstvo i prisnost,
razumevanje i uteha vezuju Biće u Biću.
Lica su stopljena, poznata jedno drugom,
oči se upijaju i prodiru u dajdublje
hodnike duše.
Ljubav tako silna i neprolazna,
Ljubav radi koje se živi i čeka,
radi koje se umire i ponovo rađa...
Ljubav Tvoja - radost i snaga moja.
"Uzlet" (mixed media; 15 x 10 cm) Autor: Nadica Janić
Kada skrušeno sagnem glavu, zaronim mislima u bistro jezgro izvora Života, dobijem odgovor na sve nedoumice, slutnje i nemire i svako sutra ogleda se u vodi kao Nada.
Ti, koji mirišeš na more, ponesi me kao talas, uroni me u plavetnilo tvog bića.
Biću tvoja tišina i tvoj nemir, tvoja luka i tvoja pučina, peščana obala i jutarnje sunce...
Ti, moje Plavo, voli me plavo.
Nadica Janić
Plakat VII Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala 2016.
Evropski Fejsbuk pesnički festival održan je 15, 16. i 17. aprila 2016. godine na Novosadskom sajmu, u okviru 22. Međunarodnog salona knjiga, u organizaciji Banatskog kulturnog centra i Novosadskog sajma.
Evropski Fejsbuk pesnički festival okuplja pesnike koji svoje stvaralaštvo predstavljaju na Fejsbuku sa ciljem da virtuelnu pesničku komunikaciju pretvori u stvarnu njihovim okupljanjem na Novosadskom sajmu.
Za učešće na Festivalu i za konkurs za Nagradu prijavilo se 482 pesnika iz Srbije i 18 zemalja sveta (Hrvatska, Crna Gora, Slovenija, Makedonija, BiH, Australija, Nemačka, Kanada, SAD, Rusija, Bugarska, Izrael, Švedska, Danska, Japan, Holandija, Francuska, Češka).
Oko 140 učesnika je potvrdilo svoj lični dolazak na Festival, dok su ostali pesnici učestvovali postavljanjem svoje pesme na zidu Fejsbuk stranice Festivala.
U okviru Festivala objavljene su knjige:
Kanonske pesme - knjiga prošlogodišnjeg pobednika Borisa Lazića (Francuska)
jednom ujutro, kada sedeći u krevetu,
zagledana u kolena,
sama pijem kafu;
drugi put, uveče,
kada mi vetar briše suze
dok trčim Svetlosti u susret.
Tada bi već bio mrak
i s nadom bi čekala
novi Dan.
Nadica Janić
19. avgust 2015.
Pisano u danu kada sam prepolovljena, kada čekam da i te dve polovine u meni budu prepolovljene... Nestajem, parče po parče, a htela bih da budem samo Ja, samo ona Alisa koja je crtala i maštala o Princu koji će doći i poljubiti njena usta... Spavala je Alisa i hiljadu godina još, i spavaće samo radi jednog Buđenja.
Polako se njišemo. Postajemo jedno telo. Muzika prožima sva čula. Ruka klizi niz leđa, provlačiš prste kroz kosu, miluješ mi vrat.
Osećam tvoje telo i želim te... želiš me... I tri koraka, u plesu, do postelje. Nežno me spustaš. Opijena tvojim mirisom, dodirom, šapatom, nestajem na putu Sna.
Muzika je prestala. Zavesa se polako njiše. Miris cveća iz vrta i dašak vetra na vratu. Drhtavica. Pružam ruke. Tvoje ime na usnama.
Nečujno si ustao.
Osetila sam kako me nežno pokrivaš, dodiruješ kosu na jastuku. Čujem gugutke.
Mazno se protežem i nastavljam da spavam.
U sobi nemamo sat.
Postoji samo naše vreme
koje merimo dužinom poljupca
i treptajima srca.
Probudila sam se. Pišem započeti tekst pred san: Ulaziš sa poslužavnikom. Spuštaš ga na ormančić pored kreveta. Miris tvog
parfema i kafe. Sedaš na krevet. Uzimaš jagodu sa tacne, stavljaš među svoje usne.
Ukus jagode i toplina tvojih usana. Svežina jutra je u tebi. Ljubiš me nežno.
Mazim ti vrat, provlačim prste kroz kosu...
Ispijamo sa smeškom mirisni napitak.
Soba miriše na Ljubav.
Zavese plešu na povetarcu.
Gugutke su se ućutale.
Tmurno majsko jutro. Na ormančiću pored kreveta „Plava sveska“, tacna sa
ostacima jagoda i roza božur koji sam ubrala uveče, pre kiše. Poželela sam
mirisnu, toplu kafu, njegove oči...
"Ova zbirka nastala je željom pisaca zastupljenih u njoj, da objave svoja dela i time doprinesu da ona postane kruna zajedničkog stvaranja. Ona je samo najava za stvaranje mnogih budućih zajedničkih dela i pomaganja njenim učesnicima da svoja dela iznesu u javnost i prezentuju ih.
Nakon osnivanja grupe pisaca pod nazivom "Topla reč", ova knjiga predstavlja i krunu jednog lepog druženja pisaca i njihovih toplih reči koje uvek rado sa nama podele i njihovih još toplijih srca, toplih i velikih, jer su spremni u svakom trenutku da pomognu jedni drugima u nevolji, kako u delatnosti kojom se bave, tako i u životu.
U knjizi koju vam predstavljamo nalaze se radovi pisaca širom Evrope. Osnivač grupe "Topla reč" je Hadži Ljilja Plavšić, pisac, rođena u Čačku 1970. godine."
(Iz knjige TOPLA REČ, Uvod)
NADICA JANIĆ rođena je 1948. godine u Surčinu. Socijalni je radnik u penziji. Bavi se slikarstvom, piše kratke priče i pesme. Pisala je za lokalne novine, sada je novinar-saradnik Srpske televizije USA. Autor je bloga Govor duše (kratke priče) i bloga Amarant (poezija). Živi i stvara u Novim Banovcima.
(Iz knjige TOPLA REČ)
OBIČNE REČI
Volim
te.
Tražim
u sebi one reči koje su Ti, koje nikada nigde nisu izrečene, ispisane,
oslikane
volim te.
Ali samo vidim tvoj svetli
lik, osećam drhtaj u srcu i nalazim reči
volim
te
u
svim bojama na hiljadama stranica pisane, brisane...
oplakane
volim
te. ALISIN
SAN
Sešće pored nje
- tu gde ga je udahnula.
Spustiće usne na
njene.
Dodirom poput somota
otvaraće vrata njene čulnosti.
Alisa će
trepnuti, nasmejati se... Njene ruke, kao dodir Sna, nestaće u njegovoj
kosi. Spušta je... polako... kao sunce kada tone.
Zaustavljeno
vreme. Talasi žudnje se razlivaju. Muzika boji prostor. Miris
razigranih svećica i igra Senki na zidu.
POVEDI ME Kupi mi sladoled od maline i svilenu haljinu na
cvetiće.
Povedi me kroz polja gde vetar i ptice Ljubav vode.
Drži me nežno za ruku i dovedi u kuću od snova i
čežnje.
Grli me na jastucima od poljskih trava i poljupcima prekri
lice. Autor: Nadica
Janić Objavljeno u Zborniku TOPLA REČ 2015.
"Nightmare" (akril; 10 x 10 cm) Autor: Nadica Janić
Zašto mi soba na tebe miriše?
Ušao
si okupan
i mirišeš na Dunav,
na prolećni vetar
i poljsko cveće.
Spuštaš se polako
na postelju od snova.
Poljupcima te oblačim,
prstima češljam kosu...
Soba miriše na ljubav.
Muzika tvog šapata
boji prostor...
a napolju martovska kiša.
Zašto mi soba
na tugu miriše? Nadica Janić
"Trenutak u večnosti" (mixed media; 21 x 21 cm) Autor: Nadica Janić
Moj put je napravio krug
i čuvam te u njemu. Ti si moj Početak i Svršetak
u beskrajnom Postojanju
(ne "življenju"- to je prolazno,
telesno i varljivo). Osećam punoću i sklad;
smiraj u traganju... Dušo moje Duše.
Ti si viša sfera mog postojanja,
uzvišenje u svakodnevici,
nestvaran u pojavnom,
savršen u prozaičnosti sivila
ovih dana, ovde, i sa ovima
od kojih sam se sklonila.
Moje si suštinsko Biće
koje sam spojila sa svojim...